Od svoje osamnaeste godine , mada sam se poceo brijati mnogo ranije , za svaki rodjendan dobijem isti poklon .
Doduse vremenom se oblik , miris i pakovanje mijenjali ali je u sustini poklon bio isti .
Kolicinski nekad je bio u malom pakovanju , nekad u velikom , nekada vise komada od razlicitih osoba koje bi se , valjda uvijek u zadnjem trenutku , sjetile tog povjesnog dogadjaja .
Kolekcija se vremenom dopunjavala i dobila je impozantnu brojku .
Sada kad je pogledam kao da je dio istorije pred mojim ocima . Denim iz devedesetih , predratni Brut , ratni Brion i posljeratne markirane flasice poredane cekaju ovogodisnje drustvo .
Medju njima ima i nekoliko onih stavrno vrijednih paznje . Pino Silvestre u obliko sisarke u ratu je zbunio moju majku . Kolekciju dragocjenih flasica drzao sam u regalu i cuvao kao zadnju zalihu alkohola u kuci za dezinfekciju raznih rana , i onih vanjskih ali i unutrasnjih . Medju flasice skrivao sam i rucne bombe od ukucana . Majka je Rusku kasikaru odvrtala misleci da je Pino Siilvestre da bi oprala ranu na ruci . Sreca da se ubrzo predomislila pa je posegnula za drugom markom i oblikom. Nekakav Reply sam iskapio u tuznim ratnim danima , al flasica je tu da svjedoci da je jedina do kraja istrosena , doduse ne u svrhu za koju je pravljena .
Godinama kako sam stario poceo sam mrziti i te flasice i rodjendane i poklone . Nije vise bilo drazi jer niti se volim brijati , iskreno to mi je nesto najmrze , niti volim sladunjave mirise koji peku moje lice . Da je zabavno za svaki rodjendan dobiti nesto isto bas i nije i nema tog covjeka na planeti koji bi se odusevio istim poklonom za svaki rodjendan pa bio on i crveni Ferari.
Sada doduse nije mi jasna ni teza mojih ukucana koji me jos uvijek caste sa losionima a miris te tecnosti na licu stranaca u liftu ili trgovini kod njih izaziva nagon za povracanjem . Mozda sto ga na mom licu nisu imali priliku nikada ni pomirisati ?
Evo danas je jos jedan rodjendan .
Jutros me na stolu pored starog rucnog sata docekala kutijica upakovana u sareni papir . Ne moram je ni uzimati u ruku , znam joj tezinu , agregatno stanje i sadrzaj .
Jedino mi je miris tajna .
Dolazim na posao .
Na stolu ceka soljica kafe i pored kutijica upakovana u sareni papir .
Znam kolege su se sjetile . Znam i sta su kupile …..
Cijeli dan me pitaju sto sam tuzan , sto sam neraspolozan , da li je to zbog godina koje lete ………………………
Nisam imao srca reci im da mi je dosta losiona poslije brijanja , da ih nikad nisam niti cu koristiti i da bih tako rado da neko promijeni tu isparanu plocu na gramofonu zivota prije nego sto gramofon crkne.
Uskoro cu kuci .
Veceras mi dolaze gosti .
Znam , donijece mi poklone zamotane u sarene papire.
Znam sta cu dobiti .
Znam , moje se police zivota pune
a moja dusa sve je praznija ………….
Hm….poznato..