Prolaze dani ……
Prolaze godine ……….
Prolazi i ovaj zivot malog covjeka u velikom svijetu ……….
Zasto me uvijek proljece podsjeca na prolaznost …….
Zasto sam tuzan u trenutku kada se priroda budi , kada sve cvijeta , sareni se.
Da li cu mozda sledece godine saznati odgovor , ili je mozda odgovor tek na kraju .
A gdje je kraj ? Mozda iza onog vrha sto se jos bijeli , ili tamo , tamo daleko gdje laste zimuju ili tek iza one sjajne zvijezde lijevo od sjevernjace .
Zasto svaki put kad slusam pjesme koje volim izgledaju mi drukcije , refren ima drugi smisao a melodija je sve ljepsa i ljepsa .
Odnekle izviru terce , svaki ton je sa drugim smislom.
Savki list na grani svake vocke koju sam posadio je drukciji od prosle godine , svaka grana je visocija . Mozda to samo tako izgleda , mozda ove godine samo gledam starijim okom , slusam istu muziku u drugoj , trecoj dimenziji …
Dok gledam kako rastu vidim sebe dok sam rastao , dok vidim kako se smiju vidim sebe dok sam imao takav osmijeh . pozelim se i ja zajedno sa njima igrati , pozelim se igrati djecijih igara …
Borba sa linijom , borba sa vremenom , borba sa novcem , borba ostavlja posljedice .
Pauk plete mreze i oko mojih ociju , srebreni sjaj svjetluca u bradi …
Nekad bi se tako rado zaigrao djecijih igara , sjedio u parku i svirao gitaru , vozio beskonacno bicikl , ali sat neda …
Uvijek fali vrijeme …
Uvijek nedostaje ..
Dok drugi ganjaju politiku , karijeru , kladionicu ja bih jos jednom pustao papirne brodove i pratio pahulje maslacka u letu ……….
Ili jednostavno sjeo za stari sto sa njima ……….
Kahva na starom stolu .
Tri generacije za stolom sa svojim fildzanima .
Svaki fildzan ima svoju sudbinu , malo toza na dnu prica svoju pricu , svaka prica povezana je sa onom drugom a opet je sama u vremenu koje prolazi ………..
Prolazi …..
Volim proljece , volim svoje proljetne tuzne misli i cekanje na sledece proljece i odgovore na kraju puta ……..