Najveći zagađivači u TK smješteni su u Lukavcu. Bukvalno u gradu Lukavcu. Dok drugim opštinama koje se graniče sa lukavačkom ovo zagađenje je veliki problem u Lukavcu svi šute ili stidno šapuću. Moguće je da su ostali bez zraka pa samo otvaraju usta kao riba na suhom t.j. kao riba u Spreči prepunoj kreča, katrana,…
Nas dvojica tečića, muška djeca od dvije sestre, rođeni smo iste godine, zamalo, istog dana. Iste škole završili, isti fakultet upisali, u kasarni u istoj spavaoni spavali, u iste djevojke se zagledavali. Njega, gradsko dijete roditelji da bi sačuvali, gurali su u službu daleko iza linije. Ja, prigradsko dijete često po zadatku išao sam daleko…
Ima jedna mangala Pravio je Ahmo Svojom rukom pravio Svojom dušom šaro Kad pogledaš mangalu Odma’ ti je jasno da je Ahmo majstor majstor od zanata I da ima srce I da ima dušu Dvije zlatne ruke A zanat je učio od svog oca Alije A Alija učio od svog oca Juse Sve majstor do…
Kako bolan nema Bosne a Neretva buči, Kako bolan nema Bosne a Miljacka teče, Kako bolan nema Bosne a Sana ide. Ti misliš da ona neide, al’ sagni se hajvanu pogledaj, ide. Ide Sana, ide Sava, ide Drina, ide Ukrina, ide Vrbas, ide Bosna, ide Krivaja, ide Spreča. Svi oni i one idu, a ti…
Od svoje osamnaeste godine , mada sam se poceo brijati mnogo ranije , za svaki rodjendan dobijem isti poklon . Doduse vremenom se oblik , miris i pakovanje mijenjali ali je u sustini poklon bio isti . Kolicinski nekad je bio u malom pakovanju , nekad u velikom , nekada vise komada od razlicitih…
Prolaze dani …… Prolaze godine ………. Prolazi i ovaj zivot malog covjeka u velikom svijetu ………. Zasto me uvijek proljece podsjeca na prolaznost ……. Zasto sam tuzan u trenutku kada se priroda budi , kada sve cvijeta , sareni se. Da li cu mozda sledece godine saznati odgovor , ili je mozda odgovor tek…
"Ni Bajrami vise nisu ono sto su nekad bili" Do prije par godina bilo mi je nezamislivo da mi vrata ne otvori bar deset ljudi a i ja da ne prekoracim bar dvadeset kucnih pragova za Bajram . Prije dvije , tri godine sve se svelo na poruke , e-majlove , poneki telefonski poziv ….
Neki dan na Lukavac se srucio cunami . Curilo je , udaralo , duvalo , razbijalo i prevrtalo cijeli sat vremena . Scucuren pored prozora gledam ovu igru prirode sa covjekom . Ruke mi prebacene preko djece . Starije otvorenih usta , valjda tako lakse savladava strasne praske goma , nijemo gleda igru sa neba…
Zivot je tako dug , a tako kratak . Tako prolazan , gorak i sladak . Zivimo ga nazohor , ili ga uzivamo . Sigurno ga trosimo i tajno se bojimo da se ugasimo a ne dogorimo…
Spakovan na kraju hodnika , ceka jutro i pogacu . Iz njega miri Dunja , sa ormara tabakera , skije iz njega vire. Uspomene slozene u rupe klize . Lijepe i ruzne i bolne i tuzne … Dodje mi da pobjegnem , dodje mi , da odjasem na koferu , da sjedim u mislima…