U Zmajevom gnijezdu

SVEGA ĆE BITI,SAMO NAS NEĆE..TREBA ČOJ'K OSTAT'

30.05.2018.

Poljem se širi miris katrana

Najveći zagađivači u TK smješteni su u Lukavcu. Bukvalno u gradu Lukavcu. Dok drugim opštinama koje se graniče sa lukavačkom ovo zagađenje je veliki problem u Lukavcu svi šute ili stidno šapuću. Moguće je da su ostali bez zraka pa samo otvaraju usta kao riba na suhom t.j. kao riba u Spreči prepunoj kreča, katrana, jalovine. Problem se neće riješiti sam, neće ga riješiti ni vlast. Nije ga rješavala ni ona prije jer bi se time taklo u 1000 radnih mijesta i veliki prihod koji se slijeva u budžet opštine od rada fabrika - zagađivača. Glasačkoj mašini ovaj problem nije zanimljiv jer u konačnici „na mostu dobio – na ćupriji izgubio“ glasove produžavajući život jednim ali i uzimajući hljeb drugima je rizično, a glasovi trebaju sad, trenutno, do jeseni. Da smrdi - smrdi zaista. Da je otrov - otrov je zaista. Da su stanovnici Lukavca pasivni - pasivni su zaista, a tiče se njih više nego komšija koje su se eto našli da se bune jer im smrdi tuđe. Dragi Lukavčani, ako vasi ima još živih vrijeme je za akciju, vrijeme je za dizanje glasa jer uskoro ako se ovo trovanje nastavi ovim tempom, vrijeme će za sve Lukavčane biti vječno. Ako se uskoro šta ne promjeni na bolje mnogi Lukavčani će šetati „Stazama bosanskih kraljeva“ a političarima to neće biti na pameti ni ko prošlogodišnji „List“.

30.05.2018.

Dan mladosti (Kapija Tuzla) "Da se ne zaboravi!"

Nas dvojica tečića, muška djeca od dvije sestre, rođeni smo iste godine, zamalo, istog dana. Iste škole završili, isti fakultet upisali, u kasarni u istoj spavaoni spavali, u iste djevojke se zagledavali. Njega, gradsko dijete roditelji da bi sačuvali, gurali su u službu daleko iza linije. Ja, prigradsko dijete često po zadatku išao sam daleko ispred linije ne mareći za opasnosti. Putovi su nam se razilazili, a kad bi se i sastali, zajedno sa drugim kolegama izlazili bi na Kapiju. Kapiju, mjesto gdje smo opet bili samo mladi, studenti željni druženja, priče, smijeha, ljubavi. Tog dana bio sam daleko, daleko ispred linije, čak blizu te zlokobne haubice. U povratku jedan iz moje grupe ostavio je nogu u minskom polju. Umoran, fizički i emocionalno, zaspao sam snom iz koga se čovjek ne bi ni probudio dok ovo zlo ne prođe. Međutim, probudila me vijest da je ona haubica sinoć na Kapiji napravila pustoš. Ubrzo sam bio tamo, na mjestu gdje je ljubav zamijenila smrt i gdje je smijeh zamijenio plač i bol. Dižem ruke ka nebu, na usnama molitva, oko mene uzburkana, zaprepaštena masa. Vrijeme staje. Kroz glavu milion misli, poznati likovi, premotani filmovi. Zaleđen, ne primjećujem da sam predugo u molitvi, u snu, u jučerašnjem danu sa pitanjem zašto oni? Rođak je ranjen, helikopterom prebačen za Irsku, po oporavku bira povratak i ponovnu službu daleko u pozadini gdje je i sada neka čivija, a sjećanje na Kapiju je, kaže, uspio zaboraviti. Više ga ne srećem. Ja, ja nastavljam svoj put daleko ispred linija od Teočaka preko Sarajeva pa do Srebrenice kad i u meni umire mladost pred svim onim bolom i gdje kažem dosta je. Često prošetam gradom, sjedim na Banji, razmišljam gdje je sve otišlo, promijenilo se, izgubilo boje, mirise, zvukove. Da li je sve nestalo sa mladošću? Da li će današnja mladost pamtiti? Odgovora nema. Godine lete, generacije odlaze, neka nova vremena i mladi dolaze nadam se bolji i pametniji. A ja, ja samo jedno znam. Znam da mi je još samo ljubav ostala. Ona je na Kapiji vječna. preuzeto od: travelbike.ba

25.11.2010.

Mangala











Ima jedna mangala
Pravio je Ahmo
Svojom rukom pravio
Svojom dušom šaro
Kad pogledaš mangalu
Odma’ ti je jasno
da je Ahmo majstor
majstor od zanata
I da ima srce
I da ima dušu
Dvije zlatne ruke
A zanat je učio
od svog oca Alije
A Alija učio
od svog oca Juse
Sve majstor do majstora
Sve bolji od boljega
S koljena na koljeno
kovale se mangale
Šarale se šare
Žarile se mangale
Ispijale kahve
U bašči pod dudom
Na sofi u cvijeću
Na sećiji u kući
zasija se mangala
zamiriše anduz
zatrepere šare
kao zvijezde na nebu
Kahvu sipa strina
Il’ tetka Rahima
Svakom fildžan po fildžan
A i djeci po jedan
I to s kockom šećera
Mangala je kod mene
Bez žara i šara
Bez Ahme i Alije
Bez tetke Rahime
Bez sofe u cvijeću
Bez duda i bašče
Bez kuće i sećije
Ni Kozluka nejma
Ni džamije u njemu
Gornja luka pusta
Ahmo je u Beču
A mangala u Bosni
Lahko ćemo mangalu
Odnijeti do Beča
Al’ u Beču nevolja
Nit’ je Ahmo Ahmo
Ni mangala mangala

Mangala
24.11.2010.

Bosno i Hercegovino sretan ti rođendan !

Kako bolan nema Bosne a Neretva buči, Kako bolan nema Bosne a Miljacka teče, Kako bolan nema Bosne a Sana ide. Ti misliš da ona neide, al' sagni se hajvanu pogledaj, ide. Ide Sana, ide Sava, ide Drina, ide Ukrina, ide Vrbas, ide Bosna, ide Krivaja, ide Spreča. Svi oni i one idu, a ti đećeš, nemaš kud. Ide bolan Turija . U nju utiče Bukovica .Tu riba ima  .Tu si ti trebo ribe hvatat a ne moju kuću rušit. Ti si trebo otići na onu Unu i zasjesti sa komšijama i zapjevati :Ah meraka u večeri rane, a ne se hvatat granata i djecu po gradovima ubijati . Sram te bilo. Da imaš imalo duše kao što nemaš ti bi znao da dok god te rijeke teku Bosne ima , a tebe, tebe nema ni u onoj šubi na plafonu đe se đahkad hajvani zavlače, jer u moju šubu kad se hajvani zavlače postaju domaće životinje . Ti ni to nemoreš da znaš......Joj kad te , jal za mali jal za veliki nožni prst zavežem kanafom pa te pustim niz Spreču . Joj kako ću te popiti Pivo moja i zapjevat ko što mi nikad niko zapjevo nije : Haj otkako je Banjaluka postala, aman aman postala, haj nije ljepša udovica ostala aman aman ostala... Joj kad onako bosonog krenem u Šehere a sve me probada po tabanima. Popnem se na Šehitluke i kazem:Aman nije bolan samo tvoja i moja je, nije bolan samo vaša i naša je i biće ako Bog da!

Bosno i Hercegovino sretan ti rođendan !

13.05.2010.

Losion - poslije brijanja nema kajanja

Od svoje osamnaeste godine , mada sam se poceo brijati mnogo ranije , za svaki rodjendan dobijem isti poklon .

Doduse vremenom se oblik , miris i pakovanje mijenjali ali je u sustini poklon bio isti .

 

Kolicinski nekad je bio u malom pakovanju , nekad u velikom , nekada vise komada od razlicitih osoba koje bi se , valjda uvijek u zadnjem trenutku , sjetile tog povjesnog dogadjaja .

 

Kolekcija se vremenom dopunjavala i dobila je impozantnu brojku .

 

Sada kad je pogledam kao da je dio istorije pred mojim ocima . Denim iz devedesetih , predratni Brut , ratni Brion i posljeratne markirane flasice poredane cekaju ovogodisnje drustvo .

 

Medju njima ima i nekoliko onih stavrno vrijednih paznje . Pino Silvestre u obliko sisarke u ratu je zbunio moju majku . Kolekciju dragocjenih flasica drzao sam u regalu i cuvao kao zadnju zalihu alkohola u kuci za dezinfekciju raznih rana , i onih vanjskih ali i unutrasnjih . Medju flasice skrivao sam i rucne bombe od ukucana . Majka je Rusku kasikaru odvrtala misleci da je Pino Siilvestre da bi oprala ranu na ruci . Sreca da se ubrzo predomislila pa je posegnula za drugom markom i oblikom. Nekakav Reply sam iskapio u tuznim ratnim danima , al flasica je tu da svjedoci da je jedina do kraja istrosena , doduse ne u svrhu za koju je pravljena .

 

Godinama kako sam stario poceo sam mrziti i te flasice i rodjendane i poklone . Nije vise bilo drazi jer niti se volim brijati , iskreno to mi je nesto najmrze , niti volim sladunjave mirise koji peku moje lice . Da je zabavno za svaki rodjendan dobiti nesto isto bas i nije i nema tog covjeka na planeti koji bi se odusevio istim poklonom za svaki rodjendan pa bio on i crveni Ferari.

 

Sada doduse nije mi jasna ni teza mojih ukucana koji me jos uvijek caste sa losionima a miris te tecnosti na licu stranaca u liftu ili trgovini kod njih izaziva nagon za povracanjem . Mozda sto ga na mom licu nisu imali priliku nikada ni pomirisati ?

 

Evo danas je jos jedan rodjendan .

 

Jutros me na stolu pored starog rucnog sata docekala kutijica upakovana u sareni papir . Ne moram je ni uzimati u ruku , znam joj tezinu , agregatno stanje i sadrzaj .

 

Jedino mi je miris tajna .

 

Dolazim na posao .

 

 

Na stolu ceka soljica kafe i pored kutijica upakovana u sareni papir .

 

Znam kolege su se sjetile . Znam i sta su kupile .....

 

Cijeli dan me pitaju sto sam tuzan , sto sam neraspolozan , da li je to zbog godina koje lete ...........................

 

Nisam imao srca reci im da mi je dosta losiona poslije brijanja , da ih nikad nisam niti cu koristiti i da bih tako rado da neko promijeni tu isparanu plocu na gramofonu zivota prije nego sto gramofon crkne.

 

 

Uskoro cu kuci .

 

Veceras mi dolaze gosti .

 

Znam , donijece mi poklone zamotane u sarene papire.

 

 

Znam sta cu dobiti .

 

Znam ,  moje se police zivota pune

 

 

a moja dusa sve je praznija .............

 

15.04.2010.

Da li je ovo sazvjezdje provincija ...........

 

Prolaze dani ......

Prolaze godine ..........

Prolazi i ovaj zivot malog covjeka u velikom svijetu ..........

Zasto me uvijek proljece podsjeca na prolaznost .......

Zasto sam tuzan u trenutku  kada se priroda budi , kada sve cvijeta , sareni se.

Da li cu mozda sledece godine saznati odgovor , ili je mozda odgovor tek na kraju .

A gdje je kraj ? Mozda iza onog vrha sto se jos bijeli , ili tamo , tamo daleko gdje laste zimuju ili tek iza one sjajne zvijezde lijevo od sjevernjace .

Zasto svaki put kad slusam pjesme koje volim izgledaju mi drukcije , refren ima drugi smisao a melodija je sve ljepsa i ljepsa .

 Odnekle izviru terce , svaki ton je sa drugim smislom.

Savki list na grani svake vocke koju sam posadio je drukciji od prosle godine , svaka grana je visocija . Mozda to samo tako izgleda , mozda ove godine samo gledam starijim okom , slusam istu muziku u drugoj , trecoj dimenziji ...

Dok gledam kako rastu vidim sebe dok sam rastao , dok vidim kako se smiju vidim sebe dok sam imao takav osmijeh . pozelim se i ja zajedno sa njima igrati  , pozelim se igrati djecijih igara ...

Borba sa linijom , borba sa vremenom , borba sa novcem , borba ostavlja posljedice .

Pauk plete mreze i oko mojih ociju , srebreni sjaj svjetluca u bradi ...

Nekad bi se tako rado zaigrao djecijih igara , sjedio u parku i svirao gitaru , vozio beskonacno bicikl , ali sat neda ...

Uvijek fali vrijeme ...

Uvijek nedostaje ..

Dok drugi ganjaju politiku , karijeru , kladionicu ja bih jos jednom pustao papirne brodove i pratio pahulje maslacka u letu ..........

Ili jednostavno sjeo za stari sto sa njima ..........

Kahva na starom stolu .

Tri generacije za stolom sa svojim fildzanima .

Svaki fildzan ima svoju sudbinu , malo toza na dnu prica svoju pricu , svaka prica povezana je sa onom drugom a opet je sama u vremenu koje prolazi ...........

Prolazi .....

Volim proljece , volim svoje proljetne tuzne misli i cekanje na sledece proljece i odgovore na kraju puta ........

30.11.2009.

Dusi za dusu .....

"Ni Bajrami vise nisu ono sto su nekad bili"

Do prije par godina bilo mi je nezamislivo da mi vrata ne otvori bar deset ljudi a i ja da ne prekoracim bar dvadeset kucnih pragova za Bajram . Prije dvije , tri godine sve se svelo na poruke , e-majlove , poneki telefonski poziv . Danas je sve utihnulo , svi se zabavili sobom , krizom , uvukli se u svoje ljusture . Lustura je samo od covjeka i ostala . Dusa je nekad stanovala u ljudskom tijelu . Odavno ne stanuje tu , tijelo je ostalo kao napustena tabakera bez cigara , kao kutija bez poklona unutra .........Bez svrhe ...

I ove godine naravno praznik sam proveo medju najuzem krugu rodbine , nema dalje , nema prijatelja i poznanika . Na mom FB ukupno jedna cestitka , na mom telefonu par sms-ova , telefon nije zvonio .

Znaci dosli smo do sledece faze zivotne igre .

Koliko jos do Game Over faze , da li ce biti jos jedan  Press Start ?

Dusu ispune male stvari , Ezan sa munare sto se razlijeze novim vocnjacima ,

suza u oku na mezeristanima , bora na ruci dignutom za Fatihu .

Zadovoljstvo prilikom darivanja , toplota u stisku ruke , sjecanje na drage osobe ...

 Trudim se ne ostati ljustura , trudim se ne ispusiti zadnju cigaru iz tabakere ..........

 

 

p.s.

 

Imajte unutrasnji mir i sretan Vam ovaj i svaki naredni dan jer svaki dan je Bajram i nagrada ako ga provedite u miru i rahatluku sa Vama dragim ljudima .....

11.08.2009.

Kupujem svoj plavi bicikl ......

Neki dan na Lukavac se srucio cunami .
Curilo je , udaralo , duvalo , razbijalo i prevrtalo cijeli sat vremena .
Scucuren pored prozora gledam ovu igru prirode sa covjekom . Ruke mi prebacene preko djece . Starije otvorenih usta , valjda tako lakse savladava strasne praske goma , nijemo gleda igru sa neba . Mladje se skupilo pod misku i samo kraickom oka kroz zamrsene cuperke kose posmatra jedan novi grub i razoran ovaj "nas" svijet . Tu pod miskom osjeca se sigurno uz mene  , nadajuci se da sam ja taj zastitnik i superheroj koji moze sve .
Nazalost ljudi se igraju Bogova na ovoj nasoj maloj planeti a kad se Bogovi pocnu igrati sa ljudima osvijestimo se . Kratko i prolazno . "Nece to nas " , "To je daleko od nas" su najcesce misli . Mecka igra pred pragom Zemlje a ne naseg "malog grada" ili mog stana .
Svjestan sam da ako ovako nastavimo samo nam je jos malo ostalo , mozda cak i manje nego sto najveci pesimisti predvidjaju .
Potoci teku gradom . Supruga zove . Blokirana je novim jezerom mulja , blata i kise  i kuci moze samo plivajuci iako samo jedan blok dalje radi . Vecina grada je pod vodom . Ljudi izlaze i pregledaju stete na autima  , izbacuju vodu , uklanjaju granje .Cude se snazi prirode.
I ja izlazim .  U supi provjeravam bicikl . Volim bicikl . Volim voznju . Osjecam se da letim ali lagano . Mogu uvijek da stanem i porazgovaram sa setacima . Osjecam da u organizmu sagaram stetne tvari . Cuvam i grad i planetu . Znam , u gradu su me na pocetku gledali cudno a sada vec ravnodusno . Zasto cudno ? Pa ne bavim se sportom "bacanje pogleda u dalj iz obliznjeg kafica" ili "kruzenje gradom na motoru ili bijesnom autu" . Svako ko nije kao "oni" je cudak .
Bicik je tu u supi . Doduse sav u prasini ali na suhom i spreman za polazak .
Sutradan vracajuci se sa posla u mislima vec vozim svoj plavi stroj gradom .
Nevjerovatno !
Supa razvaljena , katanac nestao  a sa njim i moj plavi bicikl .
Nije mi toliko zao , star je to bicikl . doduse nisam ni ravnodusan volio sam ga .
Kome jos u ovom gradu treba stari bicikl ?
 Ko je to ekoloski osvjesten da svoj BMW mijenja za polovan bicikl?
Setam gradom a u glavi milion pitanja .
Prolazim pored policajaca i mahinalno pocinjem  pricati svoju tuznu pricu o izgubljenom biciklu . Napisacu oglas : "KUPUJEM SVOJ PLAVI BICIKL" i okacicu ga po gradu .
Policajci profesionalno pisu podatke (italianski im bas i ne ide pa im pomazem u nazivu ) .Pozdravljamo se . Odlazimo svojim putevima ....
Dolazim kuci ne toliko umoran od setnje koliko me boli istina o ovoj nasoj planeti sto nas trpi . O ovom nasem gradu koji vidi i zna sramotu zvanu jezero Modrac a suti . 
Lijezem rano i tonem u san . Sanjam poljsko cvijece , konje na proplanku , izvor pitke vode i ptice ciji se pijev dize do plavog cistog neba na kome je mali oblacic oblika bicikla ...
Odijednom munje , prasak .
Trzam se .
To zvoni mobitel . Deset do jedanaest je . Sa strahom se javljam .
Halo ........
Halo Policijska stanica Lukavac . Mozete li doci do jedanaest ? Tad zavrsavamo smjenu .
Nasli smo Vas PLAVI BICIKL ........................
Mozda za nas ipak ima nade !?

27.07.2009.

Zigica









Zivot je tako dug ,
 a tako kratak .
Tako prolazan ,
gorak i sladak .
Zivimo ga nazohor ,
 ili ga uzivamo .
Sigurno ga trosimo
i tajno se bojimo
da se ugasimo a ne dogorimo...

02.07.2009.

Kofer iz Bosne





 

Spakovan

na kraju hodnika ,

ceka  jutro

i pogacu .

Iz njega miri Dunja ,

sa ormara  tabakera ,

skije iz njega vire.

Uspomene slozene

u rupe klize .

Lijepe i ruzne i bolne i tuzne ...

Dodje mi da pobjegnem , dodje mi ,

da odjasem na koferu ,

da sjedim u mislima ,

i od Bosne da bjezim ........


Zmaj
02.07.2009.

Kofer za Bosnu









Kofer za Bosnu

Spakovan ,
u kraju hodnika ceka.
Jutro i pogaca
iz njega miri.
Dunja sa ormara
i tabakera skije
iz njega viri.
Uspomene slozene
kroz rupe klize .
I lijepe i ruzne
i bolne i tuzne ........
Dodje mi da pobjegnem ,
dodje mi da odjasem.
Na koferu da sjedim
i bar u mislima ,
do Bosne da bjezim ........

Za Jovanku ..........



Zmaj

22.06.2009.

Dijaspora

















Sad ce dijaspora ,
sad ce se
stara dugmetara ,
sa ormara
skinuti .
Sad ce patriote
sad ce kvarcane ,
pa dzigare
kad ocepe
kroz otvorene sibere .
Nezna insan ,
jel "poso" il je "doso" ,
nezna insan ,
jel se smrklo
il je svanulo .
Al ,
ne kupuje se sve za pare
niti je sve na prodaju ,
nije stara dugmetara
nije dusa ciganska ,
ni prasina
po njoj .

05.06.2009.

U ravnotezi







Kad smo mladi borimo se vise za druge nego za sebe , kad ostarimo onda se pocnemo boriti vise za sebe nego za druge ali svega toga postanemo svjesni kad udjemo u godine zivota
 "U RAVNOTEZI"
Kad jos imamo svoje roditelje a i sami smo roditelji .
Tada vidimo sta smo ocekivali od starih a bojimo se da li cemo moci ispuniti ocekivanja mladih . Najteze je sto smo svjesni da takvo stanje nece jos dugo potrajati i da ce neko ili nesto narusiti tu ravnotezu , neko ce otici a onda cemo se kajati sto bar nismo vise vremena potrosili svi na okupu .


Penjanje na planinu znanja nikad nije uzalud kao ni igre klikera pred skolom .
Tek naknadno , neki za tri mjeseca a neki za 20 godina nauce kako razgovarati sa pticama i uzivati u sutnji sa ljudima .............

04.03.2009.

Hobi

.

sadašnja postava Filtracija nekad je bilo i ovako izgled akvarijuma
10.02.2009.

Povratak otpisanih

Tako dugo me nije bilo.
Milion je razloga .
Mnogo toga se desilo od recesije do FORMAT C.
Recesiju cu mozda i prezivjeti ali crkavanja kompjutera bogami teze.
U recesiji nemam toliko toga ni izgubiti a virus mi je odnio toliko lijepih tekstova i rijeci a evo polako se prosjecam i svih sifri .
Sifra za ovo sifra za ono .
Covjek je ustvari sifra .
Kada bi se mogla i ova nasa drzava malo na Format C .
Mozda bi blo bolje nego ovoliki Servis pakovi i abdejti koji nam donose sve vise virusa , trojana ... koji nas usporavaju i cine nam rad jos tezim.
Eto ubuduce sve snimam na externi HD i pod misku .
Nece mene tamo neki hajvancic u rahmetlije poslati.

Zivi mi i zdravi bili .

29.12.2008.

Jedan laptop za jedno dijete

Legendarni pjevac „Beatlesa“ apelira da se podrzi

kampanja „Jedan laptop za jedno dijete“

 

Zamisli da svako dijete, ma gdje da se nalazi, moze imati pristup sferi znanja. Tada bi imali priliku da uce, sanjaju i da postignu sve sto hoce. Pokusao sam  to da uradim kroz svoju muziku, ali vi to sada mozete na drugaciji nacin. Djetetu mozete dati laptop i vise nego sto biste zamislili, mocete promijeniti svijet.

 

(John Lennon)

 

Da eto i to je moguce da Lennon ponovo virtualno ozivi i Amerikancima poruci da je buducnost u informatici i naravno djeci .

A kakvo je stanje u nasoj zemlji ?

Ne samo da je informatika manje zastupljena od vjeronauke , istorije , geografije  u nasim skolama vec se jos uvijek izucava uz pomoc krede i table .

Mnogo prosvetara , politicara , menadzera nema ni osnovna znanja iz informatike . Mnogo je porodica gdje jos nema kompjutera u domacinstvu . Pristup internetu i svim znanjima o kojima virtualni Lenon prica u BIH ima smo mali postotak djece .

A drzava ?

A skolstvo ?

Sve se svelo samo na pricu . Sve se ustvari svelo na virtualni svijet politicara , tajkuna , koji su nam skrojili zemlju po svojoj mjeri . U toj  zemlji nema mjesta za djecu , nema mjesta za znanje , nema mjesta za porodice koje imaju jedno , dvoje a nesmijem ni spomenuti troje i vise djece .

Obrazovanje nam je zavijeno u novinski papir zute stampe , prosvetari jos pisu po izgrebanim tablama kredom i prenose znanje . Koliko ovaca ima Australija  , cija je istorija prava i cija je Vjera veca su najbitnijie informacije obrazovanja .

A informatika ?

Ma ko za informatiku prica kad skola ima samo jedan kompjuter koji koristi sekretar kao pisacu masinu i kad krene kuci u 12 sati pokrije je peskirom da se ne prehladi .

 

Ovo je zemlja gdje vladaju neke druge vrijednosti i gdje je vrednovanje znanja  po nekim drugim mjerilima .

 

Putuj Evropo i Svijete nemoj vise cekati na nas ovoj zemlji djeca niti znanje ne trebaju.

 

Bilo virtualno ili вирtуeлнo Bosna i Hercegovina je zemlja gdje djeca , informatika i znanje nestaju .

 O cemu ono pricasmo ?

A da o laptopima . A sta ce Vam to . Ucite djecu cemu pametnijem .

24.12.2008.

Rudarski SRETNO !

U vrijeme ovih blagdana , ovih recimo lijepih dana imanja u mene se uvuče nekakva nelagoda . Spusti mi se na glavu nekakva magla , pa sve tumaram kroz tu maglu tražeći put . Treba doduše naći put do srca , do duše naše BOSANSKE ako je još ima . Danas pričam sa .. o toleranciji . Koliko smi mi Bosanci i Hercegovci ostali merhametli , koliko smo ostali tolerantni a koliko nas je ova "globalizacija" (mrzim ovu riječ ) pokvarila pa sad nismo ni istok ni zapad . Kad smo zadnji put stali na pješačkom pa propustili dijete ili starca , kad smo zadnji put ustupili mjesto ili trotuar invalidu , kad smo pozdravili komšiju ili dali nekome kome stvarno treba .
Dane sam uvijek brojao kroz pozdrave .
 Kako to ?
Ma lijepo , dan mi je propao ako se ne javim kome , ne pozdravim komšiju , prijatelja ili jednostavno klimnem strancu dok ga puštam da prvi prođe .
Sad pitanje je kako smo kao drustvo iz ljuljačke socijalizma prešli na ringišpil kapitalizma ?
Meni se čini nismo ni prešli već smo propali u nekakav ponor , provaliju izmedju ove dvije mašine.
Kratak je život da ne pozdravljamo komšiju , sugrađana , poznanika .
 Malo je vremena da ga trošimo samo na sebe .
Uvijek nas je krasila otvorenost , druželjubivost , duhovnost , nematerijalno a danasa sve to je upitno a možda i zauvijek izgubljeno iz naših gena .

Biti Bosanac i Hercegovac nije geografski pojam već unutrašnje stanje čovjeka .
Siđimo među ljude i vratimo se sebi.


Sretni Vam svi praznici svijeta .

18.12.2008.

Lukavacko Novo ruho

Lukavac – lijep , okicen .

Ko za Bajram , ma ne ko za Bozic .

Ma jok , ko za Novu ..........

Ulicama  divljaju vozaci sto ne staju na pjesackom ni starcu , ni dijetu a o odraslim da i ne pricamo . Po kaficima pocelo slavlje , samo neznam cega . Mozda ovog novog uvodjenja poreza na plate . Pa malo , malo kroz vrata se na ulicu dokotrlja topovski udar ili ona ogromna crvena petarda . Koji krkanluk . Na autima se upale alarmi a krkani uzivaju ...


Sto se tice tog poreza i prikupljanja dokumentacije , u Lukavackoj opstini svaki se papir placa . Nemaju  opstinari. Treba im sirotinja malo pomoci . Tuzlaci ne placaju , doduse oni imaju Imamovica a mi seljake kojima nikad nije dosta .


Prosvetari navalili na djecu cupaju roditeljima svaku paru , te za paketic , te za knjigu , te za zimovanje , ma samo rade na 10% usmenog dogovora za te poslove  , profesionalno deformisani i  ekonomsko dezorjentisani zive u svom svijetu budzetlija , jos priredbe prave u 12:00 ko da ko moze izaci sa posla ko oni ili informacije u 15:;00 ko da se to vise igdje radi od 15:00 .

Sve je ovo cini mi se otislo u Honduras , ceka se Nova da se malo opusti , kais popusti , mozak na pasu pusti a u januaru cemo , ma nekako cemo , bitno je docekat  novu , bolju , sa najavama recesije , vecih poreza , socijalnih nemira al Novu Godinu.

04.12.2008.

Delete

U čovjeku ne postoji dugme delete.

I dobro je da ne postoji

Pamtimo i neka pamtimo

Zatvorene oči spavaju al um je budan.

Mrkla noć sakrila je čarobne brežuljke , a sumaglica se nadvila nad rijekom. Ona ne spava teče , teče kao ovo malo života na ovom svijetu što imamo , ovo malo sjećanja i dobrih dijela koje ćemo u životnom koferu ponijeti preko vječne ćuprije.

Tišina .

Tišina noći što izmiče i uskoro ustupa mjesto prvim pijetlovima .

U sobi se čuju otkucaji sarog sata gubitnika , jer u borbi sa vremenom svi su gubitnici osim sjećanja . Snovi odlaze i dolaze ko sunce na prozoru . Dođe i prođe ostavljajući igru sijenke po bijelom zidu . Sa zalaskom zid ostaje bijel a sijenke odlepršaju u neke druge krajeve prateći put sunca i ustupajući svoje mjesto blijedim mjesečevim bojama.

Tišinu presjeca zvuk pijetla i iz snova vraća me u stvarnost.

Kod djeda sam . Zimski je raspust prepun snijega , bijelih pahulja što ko leptirići jure zavejanim selom tražeći svoje mjesto na promrzloj zemlji . Sutra je bajram . Ma ne danas je bajram .

U to se oglašava sat . Stara već požutjela budilica sa dva čelična šešira koja je budila već dvije generacije na posao , u školu , u bijeli svijet i opet ih dočekivali jer stanovati možemo svagdje ali živjeti samo kod svoje kuće.

U susjednoj sobi čuje se komješanje .

To djed i nena ustaju na sabah . Djed se sprema u džamiju dok ga tople nenine oči prate sa praga kuće u još tamno rano jutro .

Užurbano ustajem i ja .

Na brzinu oblačim prazničnu odjeću koju sam sinoć pripremila  kao da negdje kasnim .

U nježnim nenim rukama već se vrti mlin za kafu . Kafa pucketa kao i vatra u  šporetu .

U selo se uvlači , tih kao lopov , još jedan dan donoseći svjetlost i otkrivajući novi snijeg koji je padao po noći.

Kao fijuk vjetra kroz selo se razliježe glas imama što poziva na molitvu a još po neka crna francuska kapa projuri dubokom prtinom put džamije.

Sa prvim zvukovima molitve u mene se uvuče mir i spokoj . Tijelom ovlada neka nerazumljiva toplina i gledajući u predivan zimski pejzaž zimskog sela pogled se izgubi u prošlosti , budućnosti , sjećanju i maštanju.

Vrijeme prolazi nezaustavivo i brzo . Eno već se vraćaju iz džamije ozarenih lica , ne osjećajući ni zimu ni sjeverac .

Bajram je ...........

Dočekujemo djeda pred vratima . Čestitamo mu bajram i sa stidom krijemo poklone koje on vadi iz dubokih džepova zimskog kaputa .

Na stolu se puši vruća kahva . Oko nje poredani tanjurići rahatluka , baklava , gurabija .

A oko stola mnoštvo lica rodbine i komšija  punih radosti i veselja  utrkujući se u čestitkama .

Djed ustaje i izlazi u dvorište .

Znam šta dalje slijedi , znam ali moja slutnja da će mi biti žao crnog velikog ovna u štali bila je pogrešna. Nije to žalost već neka strepnja , nemir koji se sa ovnom u avliji pojavio u meni .

Dok puše a dah mu se pretvara u paru , dok ga djed miluje po crnoj gustoj vuni nemir u meni  je još veći .

Sve se odigrava brzo , molitve na usnama , crvenilo po bijelom snijegu i iskra u oku koja još uvijek tinja ali se polagano gasi . Gašenjem te iskre zavladao je mir i tajac . Miru srcu , mir u tijelu , mir veći i viši od oblaka nad selom što prosipaju bijele leptiriće na smrznutu napaćenu zemlju i prekrivajući crvene obrise na njoj.

 

Kasnije ću sa nenom proći selom . Nosićemo pletenu korpu punu zamotuljaka .

Od vrata do vrata rodbine i komšija podijelićemo sa njima svoju žrtvu , svoje radosti ali i žalosti .

U veče dok još jedan dan ustupa svoje mjesto na biijelom zidu po kome su se igrale sjene mjesecu i noći umorna od današnjeg dana utonuću u svijet snova sjećajući se prošlosti .

Oko srca će me grijati toplota onih koji više nisu sa nama a ja ću znati da

 u srcu i sjećanju ne postoji dugme delete i možda je tako i bolje jer ćemo jednog dana i mi tamo živjeti.

 

Zmaj

 

Text napisan za Azru (u ženskom liku)

01.12.2008.

Decembar

Decembar

 

 

 

Jesenje ,

A nabujale vode

To rijeku života mute

Eh , dal iza sledećeg brda

Valovita , duga ,

Ona sad čeka ?

Lahko je teći

Il ponornica biti ,

Malo teći , pa čas .

I

Opet se javi ,

pa za se traži

tok i osjećaj pravi.

Koliko ,

boja u veče

na rijeci se gleda ?

Više ,

od toga želja

za tobom ,

u meni se

budi .

26.11.2008.

Босна и Херцеговина није ни бошњачка ни хрватска ни српска

Босна и Херцеговина није ни бошњачка ни хрватска ни српска

Босна и Херцеговина је земља свих Босанаца и Херцеговаца
који имају
Босанскохерцеговачко држављанство ,
оних којима је
Босна и Херцеговина једина домовина али и оних који имају и резервну домовину .
Сви Босанци и Херцеговци изван границе Босне и Херцеговине су само Босанци или Херцеговци и тако их зову у земљама било гдје на све четри стране свијета ,планете Земље .
Људи који се зову Босанацима и Херцеговаца има више изван граница државе Босне и Херцеговине .
Босанци и Херцеговци су народ који није признат у Босни и Херцеговини , нису ни мањина нити конституиван народ.
Босна и Херцеговина је и бошњачка и хрватска и српска !
Enjoy life Bosna i Hercegovina!

26.11.2008.

Kome to smeta 25.11 i zasto ga ne slave?(Padaj silo i nepravdo)

Padaj, silo i nepravdo, narod ti je sudit zvan; bježte od nas noćne tmine, svanuo je i naš dan. Pravo naše ugrabjeno amo natrag dajte nam; ne date li, ne molimo, uzet će ga narod sam. Gradove smo vam podigli, Turne, kule gradili, od uvijek smo robje bili i za vas smo radili. Nevolja će biti vela po palaci tvrdimi, kad vidite da sa sela s mašklinima gremo mi. Nastati će novo doba Matija Ivaniću, ustati ćeš ti iz groba, s tobom u boj poći ću. Zastava će nova viti iznad naših glava tad; Radnik, seljak jedno biti - isti im je trud i rad.

24.11.2008.

Dan Republike

Jutros do deset nije se znalo jel sutra praznik il ipak nije .
Ako hoces praznuj , ako neces ne moras .
Pa ja sta cu nego praznovati , ma praznovacu pa bar cijeli dan nista ne radio.
Da se i ovo dozivi da ti ostave na izbor hoces radit il ne radit , a ti ako ne postujes DRZAVU iz revolta radi - nema sta dobra fora .
Opet ja o ekologiji .
Neki dan sretnem glavnog i odgovornog gradske radio i ono po sata televizijske kuce .
A sto nista ne pisete , ne pricate o ekologiji , zagadjenu - pitam ga ja .
E drug moj pa imam ti ja am ( oprema za konja da gleda samo pravo)- kaze glavni.
Ma dobro am znam da imas i vazelin isto tako al bolan utusiise nas , u zadnje vrijeme Cementara pogotov , cim se smrkne iskljuci filtere i betonira , betonira pluca i moja i tvoja i djecija i staraca- konstaujem ja ne bil ga bar malo zainteresovao .
E sta ces ovdje , odseli se na selo - odbrusi glavni , nabaci am na glavu i trk na selo .........
Ma dobro si rekao , kakvu muziku pusta RTV gdje si glavni i koliko si se uvukao (jos te po broju cipela i djonu mozemo poznat) i ne ostaje nam nista drugo .Odselicemo se na selo a ovdje nek Turci ,Indijci , Austrijanci truju a mi , mi cemo amove i sutiti  jer sutnja je odobravanje . Suti i vuci .
Znaci grade ZDRAVLJE IMA CIJENU . Ta cijena je previsoka a glavesine grada ce u kuce i vikendice na selo , da jasu konje .
Sretan Vam Dan Republike .

Danas svako zna
da je glava samo jedna
danas svako zna
pred kim pasti na koljena .............................

20.11.2008.

Porez na platu II dio

Ima li zdravje cijenu ?

Zdravlje ne mogu kupiti ali za novac mogu prodati ili iznajmiti svoje ili tudje zdravlje .

Ej pa gdje si ti , nisam te vido godinama ?
Ma eto radi se , znas bio u Iraku , doso , otvorio nekog solarija i tako.
Opa lijepo bogami lijepo.
Sta je sa tobom , sta ima ?
Ma sv.... (ni zino nisam vec me prekide i ne zanima ga)
E de mi reci gdje je sad maticar , prije je u kafani radio , trebaju mi one kucne liste .
Eno ga tamo u kancelariji .
Ma moram se prijavit , joj gnjavaze , moram i radnike prijavit , kazu mi moram im i minimalac placat , ma propascu da sad sam im davo po 250 maraka na ruke , sad to valja na banku , ma unistice me ....
Moram i za sina izganjat dokumentaciju ...
Pa zar on nije u Iraku vec 7 godina .
Ma jest al je na birou , hoce zena na svoju olaksicu da ga stavi , znas ona u drzavnoj firmi pa njima sve na papire ide , velk ce joj porez bit pa da bar njega stavi i koju paru od ovih drzavnih guzonja spasi.
E jesu i napravili pa ne snalazim ti se ja bas sa ovim papirima , ma lijepo mi je babo govorio idi u skolu , vala cu i ja onaj koledz u Bijeljini upisat.
Halloooooooo jel maticar , e ja sam , de izidji ba vamo do kafane na jednu rundu , ja ba vjencani list i dijetu rodni , ma zena ga stavila , tu potvrdu od biroa sam dobio , ma suti znas kako je , kila - litra , haj odma ziv bio zuri mi se  u radnju dosle one Iracanke valja mi ih kvarcat ......
Hej de mogo si mi ovo do radnje ponijet , hajde de zurimmmmm.

19.11.2008.

Revolucija

Revolucija jede svoju djecu

Sta je ovdje revolucija ?

Mozda kanibal?

Evo ova nasa dr.....pojesce nas svojim glomaznim aparatom , nametima , porezima da bi namakla za svoje prezivljavanje troglave azdaje koja jede sa tri glave , porcera sve kroz jednu guzicu a neprestano samo sere li sere.

Ok !

Ona mora da postoji , to je visa stepenica u ljudskoj evolucij , neka je jedinstvene , ziva i zdrava nam bila .

Al ..........?

Sto bas ova nasa da bude :

najglomaznija , najkoprumpiranija , najkomplikovanija i najskuplja ?

Sinoc gledam premijeru filma „Vukovar „ .

Film o Srebrenici "Rezolucija 819" italijanskog reditelja Djakoma Batijata necu smjeti ni gledati . Poslije Vukovara tesko sam spavao a "Srebrenicu" neznam da li bih ponovo prezivio a o osjecajima i unutrasnjim potresima ne smijem ni razmisljati.

Joj jest cojk dosadan ! – recice  svi citatelji koji su rat zaboravili , ili ga nisu ni dozivjeli , nisu rodjeni bili  , u dijaspori bili , oni koji su profitirali bar jedan EUR od onog rata .

Eto meni je sve to tesko .

Tesko je morati lagati da si bio u Njemackoj , da si se vratio 98 , da ti je sad super i da nemas pojma sto su ovi seljaci Balkanci ratovali jer da kazes istinu bio bih razapet , izlozen stubu srama i bio bih manje vrijedna vrsta , nesto ko ameba il bicar - ni ziv ni mrtav.

Sad gledam nekakve profitere“revolucionarne kanibale“  kako su i u ona teska vremena jeli nas za koju marku a sad su u vlasti . Kontam ,  jesam li ja ovo normalan i sanjam li.

Necu zaboraviti Vukovar , Srebrenicu , jarane , godine gladi , blato , zimu , krv ............

Oprostiti mozda hocu .

Zaboraviti necu.

Revolucijo - ja sam ti izgleda neukusan zalogaj il me jedes , al iznutra ?

18.11.2008.

E da mi je zara pa da nazarim ove nase sto i nas i sebe zaboravise ..................

17.11.2008.

Dok sebi ne zaradis neces imati ..OTPOR ...

Dok sebi ne zaradis neces imati
Izreka je starija od novca , slicna onoj :daj covjeku ribu nahranio si ga jednom a  nauci ga pecati nahranio si ga zauvjek .
Jest al ne lezi vraze , da ne kazem ne lezi hljebe.
U ovoj drzavi to ne vazi.
Nameti nametnika na placu ili ti Licni dohodaku ovoj nasoj jadnoj drzavi je je 69 % (NAJVECI U EVROPI),
Uvodjenjem ovih novih pravila igre radnik je trebao samo jos finansirati institucije Opstina i Federacije kroz nekakve taxe jos 20 do 50 KM i da bi dobio sipak.
Dobro sam reko uglavnom radnici ce dobiti sipak , a ono malo onih koji participiraju u vlasti ce dobiti sve ostalo.
Zasto u vlasti nema mladih , pametnih , skolovanih ?
Ako uzmemo da se ovi krkani od vlasti  prema nama se odnose kao prema djeci u vrticu , dominiraju i upravljaju nama pitanje je:  A kako bi se osjecali da su medju kosarkasima - e toga se boje .
Boje se da ne otkrijemo ono sto znamo :
-ne govore strane jezike
-neznaju koristiti informacione tehnologije
-informatika im je slabija strana
Zato znaju dobro lafinati i lagati
Zato su im najbolji jarani ljudi sumnjivog morala i zanimanja
Patuljci si savladali Gulivera , David obori Golijata pa mozemo vala i mi ove miseve rastjerati
jer cini se doslo je vrijeme

otpor ...OTPOR

13.11.2008.

Jedan dan zivota

Počinjem pjesmu a neznam zbog čega ,

Što me tjera što ruka piše ?

Nešto visoko nad glavom mi sijeva ,

možda to anđeli pjesmu sastaviše?

 

Moja želja ko jutarnja magla

što miluje nebo i planinski vis ,

nošena vjetrom i burom naglom ,

ispari , nesta u plavi obris.

 

Daleka pučina sa nebom se spaja

daljina , prostranstvo i šum mora ,

život i san želja razdvaja ,

ko kanjon planinu pod krilima orla .

 

Crven suton u moru se kupa ,

val šapuće veselu priču ,

vjetar šušti u lišću palmi ,

Dok sitni sati tiho odmiču .

 

Hiljadu zvijezda nebom se rasu ,

mjesec im pjeva pjesmicu tihu ,

čitav dan i život osta ,

u jednom malom , providnom stihu .

12.11.2008.

U registraturi 2008

Pozorištna prestava .

Kulise : Mjesni matični ured .

Uloge . Matičar , Gospođa u crnom , Sportista , Radnik x , Radnik y , Buntovnik bez razloga , Gospodin SDP,

Tema prestave : Vađenje dokumentacije za poreske olakšice poreza na plaću .

Ideja :(poruka predstave ) Teško je biti fin ili ti ga ( jesmo ga naj..... )  

 

Jutro , sumaglica , hodnik mjesnog matičnog ureda . Neuredan . Prljav . U haustoru  jesenji vjetar prevrće bačene papire i ambalažu pive dvoguze od sinoć.

Stara trošna vrata matičnog ureda se otvaraju . Izlazi matičar zaključava vrata .

Radnik x - Šta je to čovječe?

Matičar - Pauza za doručak.

Radnik x –Do kad ?

Matičar- Do kad ja hoću .

Radnik x- Pa kad ćete se vratiti?

Matičar – Kad ja hoću a možda nikako .

Odlazi.

Ljudi u redu se razilaze ostaje Radnik x stežući u rukama smotak papira i cigaru .

Dolazi Radnik y .

Đe si bolan. ?- Radnik y obraća se Radniku x .

Ma evo me jutros poranio u Tuzlu po rodne listove u djece - Radnik x .

Pa u koliko si to bio u Tuzli.- Radnik y .

Usto u 4 , već u redu bilo dvadestero , sreća oni gore rade brže , juče kažu bilo ih 350 u redu , pobiše se , policija intervenisala , mrtva glava .

Dolazi Buntovnik bez razloga .Na ustima maramica , miris friško izvađenog zuba .

Matičar ne radi ? obraća se Radniku x i y kroz maramicu .

Ma pauza , doće kad dođe , lijepo , onaj što je radio prije vazda si ga mogo u kafani naći i poso završiti .

Dolazi Sportista .

Radi li ovaj matičar ? pita prisutne .

Ma radi samo na pauzi .

Joj deru za ovu papirologiju , dabogda se najli , već sam 20 KM dao . Lijepo će oni sebi trinestu plaću i regres podijeliti . Ako vako nastave odo ja u Avganistan . Lakše tam ratovat bar zanaš zašto , ovi  kožu odraše i na leđima i na guzici .

Ma ja nek ide ko je na metak naviko – Radnik x .

Ma ja valja se na metak naviknut – Radnik y .

Svi se smiju.

Konačno dolazi matičar .

Bazdi na konjak .

Otključava i ulazi .Odjednom Radnik x , y  i Sportista guraju se na ulazu , padaju psovke , po koji lakat , gužva .

Sve se smiruje , uspostavlja se redoslijed ko je prvi došao .

Iza ćoska pojavljuje se gospodja u crnom  , prolazi red i staje prva .

Hej , đe ćes pa sad ti – Buntovnik bez razloga .

Šta tebe briga gdje ću .- brecnu se gospođa.

Pa hajde onda u red . Buntovnik bez razloga kroz maramicu .

E jesi nevaspitan , sram i stid da te bude , ja jutros u redu stajala , e kakva nam je omladina dobra nam je država , treba vala jos veći porez .

Nemoj tako gospoja puno je i ovo , namaknuće oni sebi i bez ovo malo našeg .- Radnik x.

Ma dobro je nama svi šutimo , jel tako , šutimo i radimo a da nas je pritislo digli bi mi glas .-Sportista , pripaljuje petu cigaru – U hodniku natpis : PUŠENjE SE NE PREPORUČUJE .

Pa šta bi , i ja sam sinoć ovdje bio , pio .... pa mi se opet ne pika red  , hoćete li Vi na kraj reda ? -

Buntovnik  ,oštar al već ostali primjećuju da se sprda sa gospođom .

A nevaspitane omladine , ni stariji se ne poštuje sram da te bude , stidi se .......uh jesam se nanervirala .- otvara vrata i ulazi kod matičara uz glasnu škripu vrata .

Nije u pravu – javlja se gospodin SDP sa kraja reda , samo što je došao – na reveru mu značka sdp – Nije vala , pa ne može to tako , treba ovdje nešto mijenjat , treba glas dignuti .

Opšta graja , sad već bučna , svako ima nešto reći .

Vrata se otvaraju , izlazi gospođa , malo je rasčupana , u pozadini se vidi matičar , popravlja odijelo .

SLEDEĆI  ........................

 

Izvinjenje čitaocima iz dijaspore : U tekstu su se morali koristiti znakovi č,ć,š,đ,ž,

Svaka sličnost sa stvarnim likovima je namjerna .

11.11.2008.

Nostalgija

Promjene.........

Globalno zagrijavanje........

Hladni rat.........

Socijalizam , kapitalizam , feudalizam ,

utopija .............

Gdje bas da mi zavrsimo u robovlasnickom drustvu ...

.............................................................................................

Breme promijena moras nositi , znam to .

Prelazak iz jednog drustvenog uredjenja u drugo evo podnio sam .

Sa globalnim zagrijavanjem se borim , pobijediti necu , ali se nadam da ni konacni rezultat dozivjeti necu a nadam se bar penziju zaraditi .

Bolovati za drustvenim uredjenjima koja su bila je bolest. Ja sam zadnji nosilac zadnje stafete Mladosti na lukavackoj opstini .

I sta .

Trebam se zbog toga ubiti . Za taj isti datum nekoliko godina poslije ucio sam Fatihu na tuzlanskoj kapiji ljudima do kojih mi je bilo stalo vise nego do socijalizma i svih socijalista zajedno .

Bilo i proslo – nikom se ne ponovilo.

Covjek treba zivjeti u trenutnom vremenu ali ipak vise teziti buducnosti nego proslosti .

Kazu ljudski organizam ne sjeca se bola.

Mozda bas zbog toga mnoge trese nostalgija .

Sjecaju se samo onoga sto je bio lijepo , neka , sjecam se i ja ali ne bolujem od te bolesti .

Koracam naprijed , pojma nemam sta me ceka . Koraci su teski , mozda cak tezi trenutno ovdje nego bilo gdje u okruzenju ali stanemo li okrenemo li se nazad nikuda taj put odvesti nece .

Danas sam bacio radio kroz prozor,
Razbio se u tisuću komada,
Na programu ništa za mene,
Samo reklame i dileme.

10.11.2008.

Biti Covjek !

Kako je lijepo odmoriti se od svakidasnjih tema , svakidasnje politike , lazi , prevara .
psovanja premijera i od premijera  , namjestenih utakmica , nasilja nad djecom , cijena , zagadjenja , ekologije , pasa lutalica , racuna u sanducicima , bucnih komsija , prljavih ulica , spustenih rampi ,  novih cijena , neukusne hrane , isparanih auta , pijane omladine , glasnog turbofolka , mrgodnih faca , mita na svakom salteru , korupcije u svakom cosku , glupih emisija na TV-u , nagradnih igara na radiju , kopiranih tekstova na internetu , globalnog zagrijavanja a i krize, internih tajkuna , novopecenih dzezsetera , samozvane kreme , neskolovanih ministara , nesposobnih policajaca , potkupljivih doktora , pusaca u vrticima , ludaka u kaficima , frustriranih profesora , rupa na asvaltu , skolovanih lopova , laznih vjernika , zimskih vrucina , .............................
Zivjeti sa ljudima i prirodom odavno je sa Abazom A. otisao iz ovih krajeva .
Tezak je dan kad u jutro cujes da su dvije djevojcice od 14 godina silovane u sred bijela dana - o ovome jos svi mediji sute .
Tesko je zapoceti dan kad cujes da su dvije djevojke od 25-26 godina imale tezak saobracajni udes i da su kriticno ne svojom greskom .
Tesko je poceti dan kad kroz maglu na vidljivosti od jednog metra na mostu u makaze ti uleti "ministar" u vladi TK sa samostalno ugradjenim rotaljkama na licnom autu - hej on je ministar i iznad je Boga.
Tesko je zapoceti dan i sedmicu kad te docekaju sve ruzne vijesti u ovoj nasoj okolini gdje biti covjek vise nije vrijednost nego mana .
Iako sam eto "pod manom" bar ovako dizem svoj glas .
Glasam za covjeka ako ga jos ima ......................
Tesko je biti covjek ali isplati se .

07.11.2008.

I Lukavac rak ima ...........

Pisao ne pisao cini mi se isto nam se pise .
Zagadjenje u Lukavcu nemoze se cak ni mjeracima zraka izmjeriti.
Dok se drugi gradovi bune , pokusavaju putem plakata , putem skupova alarmirati koliko toliko svoje gradjane Lukavcani su se predali.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------
Smog je ovladao , Spreca je najprljavija rijeka , Modracko jezero najzapustenija vodena akumulacija , na cesme nam tece crna voda , na nas dnevno padaju tone prasine ................
Gradjani probudite se  EKOLOGIJA zove .
Doduse Koksara grca zbog svjetske krize , radnici od ovog mjeseca ponovo idu na minimalne place , ali Indijac i dalje cak i vise zagadjuje , Soda ispada svakih sat dva uz strahovite eksplozije i praskove dok Cementara , ko pravi tihi ubojica , suti i prasi li prasi .
Pitanje je cita li iko blogove , cita li iko tekstove koji nisu copy-paste a ako i cita zasto suti .
Imamo rak na tumoru grada .

I pitanje je kada ce tiho doci i u Vasa pluca !

06.11.2008.

Virtualni grad

Grad ...

Sta cini grad gradom?

Zgrade , ulice , prodavnice , trgovi ,.............

ili

ili mozda stanovnici

i oni zivi i oni koji su zivjeli i oni koji ce zivjeti ali i oni virtualni.

 

 

 

Oni koji zive u jednoj drugoj elektronskoj dimenziji


Koliko se tolerisemo u toj drugoj dimenziji . Koliko smo sugradjani jednog velikog elektronskog grada .

U BiH cini mi se taj grad je jos u povoju i svi se jos drze svoje avlije  ko i u cijeloj nam drzavi.

Znam da u nasem gradu  vise se stanuje nego zivi .

Znam da je opet stanje bolje nego prije 4-5 godina kad ni ulicne rasvjete nije bilo.

Al znam da smo jos u stvarnom polumraku a u potpunom informatickom mraku .

Zato sugradjani javite se.........

 

Ima li iko ziv u ovom Virtualnom gradu ?

05.11.2008.

Laz

Ljudi eto vuka ...............

Lazu ...

Lazu nas na svakom koraku  ...

Na televiziji , novinama , radiju ....

Kao da je u BIH takmicenje u laganju pa ko ce koga i ko ce vise slagati ...

Doduse  ni mi nismo naivni lazemo  i  mi njih .

.........................................................................................................................

Lazemo da nemamo kredite , da mozemo ovim tempom jos .

Da imamo para i da nas ne sikira globalna kriza . Da cemo jos raditi , jos tona iskopati da bi njima bilo bolje , da bi nove audijie ili pasate kupili ,da na seminare u Neum idu , da imaju 30 dana odmora , regres , topli obrok od 15 KM , bozicnjak , bajramluk , trinestu platu , da i cistacice imaju oko 1500 KM a oni pa oni moraju vise od cistacica imati .

Uzmes daljinski pa se smijes , pa places , pa se opet smijes – ko izluda .

Lazu jedni , lazu drugi . Kako mi se cini sad i vjeruju u svoje lazi jer kad neko dugo i uporno laze pocne da vjeruje da je laz istina .

A obicni mali covjek , onaj sto je ratovao cetri godine gudurama BIH ,posten , neiskvaren.

E taj taj je najgori.

Sto nije otisao , pobjegao , napustio svoju grudu , sto je kasnije nasao kakvog posla sa onom diplomom il bez nje , pa sad radi po 9-10 sati , e taj , na njega sam i mislio  , taj je najgori .

On uznemiruje , rovari sistem . On je problem ovog drustva .

Za njega mora ovolika administracija raditi . Zbog  njega mora ovlika drzavna aparatura

krv propisati .

Jer , sta to on trazi ?

Hljeb (kruh , somun) po marko za kilu , mlijeko po marku za litar , naftu po dvije za litar .

Hej stani malo . Nemere to tako .

Hljeb deblja  mores dobit crni , nafta zagadjuje eto to super ispod dvije marke a mlijeko ,

eno ti alkohol i cigare jeftiniji od mlijeka , najeftiniji u Evropi , jos se bunis ....

I nije samo sto lazu .

Postali su bezobrazni .

Ovi nasi sto stalno u trecem licu jednine za sebe pricaju .

Hoce nam se krvi napit nemani.

Cini mi se pojesce ih vuk – onaj isti o kome su lagali da selo napada ...........

04.11.2008.

Bosanska kahva , crna ili bijela ?

1.

Izbori u Americi (ne)ce promijeniti stanje u BIH.

Nece stanje promijeniti niko osim nas samih .

A mi kakvi smo nismo bolje stanje ni zasluzili . Jos nam sinoc najavise :

U 2009 veci porezi , kriza , vece cijene , cak i PDV ce mozda se povecati .

Nemoze nas drzavni aparat nahraniti cijela Amerika a kamo li ovo malo radnika u BIH .

Opet nek pobijedi bolji – a kad pitate djecu volis li vise crno ili bijelo iz eurokrema  svako ce Vam reci istinu pa tako i ja .

2.

Neki dan nekakvo pokusno ubiranje prinosa na ulazu u Koksaru . Okupila se elita sa cipelama na spic , sve se sjaje u klasuri , odijela im se bas uklapaju u ambijent zitnog polja .

Pozelo se , pojelo o popilo i (necete vjerovati )  ostavili svo smece iza sebe u kraju polja . Hajde sto je polje u najotrovnijem dijelu nase opstine (za neupucene kad se voze od Tuzle ka Doboju gdje udari smrad ko da se nekom u autu oteo vjetar (da ne kazem ko da je ko prno) sto ga cuvao sedam dana) jos svo ono smece sto su guzonje pojele i popile ostavili u kraj polja .

SRAMOTA , NISTA VISE .

A i LTV ako je snimila taj svecani cin ubiranja ljetine moze snimiti i flase i plastiku  sto od  tezaka (svaki tezi preko 120 kg) ostase .

 

3.

Obnavlja se kafic u Lukavcu sa najboljom kafom . Doduse kako je krenula promjena konobara ni kafa vise nije kao sto je nekad dobra bila . A bilo je i krajnje vrijeme da se malo obnovi otrcani exterijer i enterijer kafica il su to samo kulise za novi film.

Crna ili bijela , slatka ili gorka bez nje ne mozemo a popit cemo onakvu kakvu nam serviraju .

SAD je pravo vrijeme za Bosansku kahvu .

 

Ja cu kao i uvijek ...........................

03.11.2008.

Noc vjestica

1.

Koliko smo se udaljili jedni od drugih.

Koliko se covjek udaljio od covjeka .

Zabavili smo se tehnikom . Pricamo sa masinama a ne sa ljudima .

Gledamo prirodu na ekranima a sport igramo samo prstima i ocima .

Jesmo li opsjednuti tehnickim sejtanom-vjesticom.

---------------------------------------------------------------------------------

2.

Mnogi ce reci otrcana prica .Ma mani me se – prosetam nekad do trznog centra .

Ponekad sutnem kakvu  plasticnu flasu , eti isto ko da sam igrao utakmicu .

 

Vikende najcesce provodim u prirodi .Pa padalo ne padalo , bilo hladno ili zega , osjecam da mi nesto nedostaje ako bar jedan dan u toku sedmice ne provedem vani .

Rad je ipak stvorio covjeka - nije ga slomio .

Bolje jesti nego raditi je ono sto ce od covjeka napraviti slona .   

Igrace se sve svjetske lige ako ih Vi i propustite subotom i nedjeljom na TV-u .

Niko Vas nece kazniti ako sjedete na biciklo i prodjete gradom .

Doduse najveci broj Lukavcana ako je ikako lijepo vrijeme  izadje napolje ali odmah sjede u prvu bastu kafica i „baca pogled u dalj“ za svima koji su izasli da prosetaju , proluftiraju djecu ili jednostavno odmore mozak od napornog dana .

Budalom ce biti proglasen svako ko protrci kroz grad .

Poznajem gospodina koji je ustao ujutro da malo trci –dzogira . Svako auto koje ga je sustiglo zaustavilo se i ponudilo da ga poveze , jer covjek trci sigurno jer kasni ko bi normalan zbog cega drugog trcao .

 Znaci Lukavac ce biciklisticku stazu do Prokosovica dobiti 2050 godine a cisti zrak za dzoging mozda ni tad .

Zato vikend – ko koga ima u drustvo  i bjezite iz Lukavca bar na dva sata  zbog sebe a ne zbog grada  da istjeramo vjestice iz sebe.

3.

Petak.

Vece.

Noc vjestica , maskembal u Omegi za klince i klinceze ili ipak za nekog drugog ...

Maskembal mama i tata ili djece , nije mi bilo jasno .

Roditelji su toliko bili okupljeni izgledom djecijih maski i toliko kod djece stvaraju takmicarski duh da na kraju skrhana i traumatizirana djeca sva u suzama i po kojom cvorugom su gubitnici a mame , majke , tate koje su usput popusile po kutiju cigara su neprikosnoveni pobjednici .

Vjestice su ipak pobijedile .

4.

Neznam da li Vama smeta ono nocno bombardovanje zvukovima iz fabrike Sode .

Mislim da je dosao trenutak da opstina ili mozda gradjani sami pokrenu akciju zastite mirnog sna i sluha jer u 2, 3 ,4 sata sa onakvim eksplozijama pare buditi grad je urbicid da ne kazem ludicid.

 

U Lukavcu je sa prvim aksamom ipak svaka noc NOC VJESTICA .

 

Cak vjesticama i imena znamo ; Koksara , Soda , Cementara .............

31.10.2008.

BIH rialiti sou JAVNA KU,HINJA prva epizoda

PA LJUDI MOJI OVO NEMA VISE NIKAKVOG SMISLA

Odjavljujem kablovsku uvodim u svoj WC kameru i na internetu pravim sou stvarnosti kad mi je ko od ukucana piskio kakio prao zube

Ili cu otvoriti blog fc –pa neki inostrani klub ili je jos bolja ideja j..vat od neba do zemlje sve na ovom , onom i medjusvijetu i eto popularnosti i na blogu i u drzavi i u medijima.

Drzava gdje ne prenose sjednice vlade ni na jednom kanalu gdje reprezentaciju prenose na kanalu koji samo moze gledati Sarajevski fildzan je najveci glasac u svakom sou pa bio on sa majmunima il rasplodnim kobilama . Sta to znaci :

-da nam je telekom jak ko zemlja pa mozemo zvati   N

-da imamo para ko pljeve pa opet mozemo zvati        N

-da nam stanovnistvo ima previse vremena il premalo radi pa ima kad gledat kad neko piski N

-da brinemo tudju brigu da ne bi vidjeli svoju (JA SRANJA U RUANDI )   T

-da nema ni raka in ikakve zivotinje da malo isfiltrira ove sve soue koji propagiraju akohol, duhan , psovku , nastranosti dok nam obrazovni program , domaca produkcija nemaju dalje gdje tonuti zato sto ih nema .

Doduse lakse je 10 luda ubaciti u sobu i pustiti da debiliziraju nego napraviti putopis poput Gorana Milica ili bilo kakvu pametnu emisiju .

Zasto ni jedna televizija ne stavi kameru u javnu kuhinju pa napravi rialiti sou , zasto ne ode na kakvu baustelu gdje poslodavci  ubijaju radnike po 11-12 sati 7 dana u sedmici za 350 KM

pa ne naprave saou . Ma drzava i cijeli aparat je toliko truho i korumpiran da ce sve jednog dana puci i rasuti se ko kula od karata (da ne kazem od balege).

A ako zelite vidjeti najbolji rialeti sou na svijetu gledajte LUKAVAC INFO NA LTV svakim radnim danom oko 7 a mozda i 8 ili mozda i ne bude ma zavisi jel se Mudhatu digo ili se uvuko Dževki il jel smije prikazati il ne smije .

To je trenutno najbolji sou na kablu koje svaki cas druga firma ukljuci ili iskljuci bez obzira da li ste platili ili niste.

Brzo smo provarili zito sto smo jeli , jos ni grobnice nismo sve otkopali , drzava , zdravstvo , skolstvo , ekologija , zaposlenja , politika , vize , sve nam grca a nama nama treba :

 

HL,JEBA  I   IGARA   ..................

 

Zivio sou i ludi BOSACI

30.10.2008.

Djavolje kolo

1.

I odose Lukavcani

Odose put Iraka i Avganistana .

Odose ko na eskurziju .

Samo sto pilot zamalo ne vrati avion za Bosnu !

Jer su nasi Bosancerosi toliko napusili i toliko se napili u avionu , ko na seciji autobusa , da

nisu znali jesu li posli il su dosli .

.


2.

Kazu kad udjemo u EU nece se vise za kazanom hodati .

Nema vise privatno rakiju peci  i  ko pece mora registrovan biti i porez na to placati.

Dabogda moj sinko . Ja pricao sa Bosancima u Americi . I tamo rakiju bar u pretis loncu peku – ilegalno doduse i meso jos uz to suse – opet ilegalno.

Ne bi bio Bosanac kad ne bi sta ilegalno radio ma i presjednika Amerike bi za..........

3.

Ujutro sabahile krenem na posao . Krenu doduse i ove nase budzetlije ali ih vidim dok cekam da rema (terensko sinsko vozilo – nesto poput fice al na sinama)prodje i propusti hiljadu auta kroz rampu . Vidim ih kasnije u gradu kad obavljam poslove – setaju , djecu u skolu odvedu , obavljaju privatne poslove , kasnije kad drugi put poslovno prolazim gradom oni vec

 (oko 14:00 ) idu kuci , a kad ja idem oni su djecu u setnju izveli ili su u svojim privatnim biznisima .

A ja im od svojih usta odvajam , ja im platu zaradjujem , dobra  je nasa drzava kakve su joj BUDZETLIJE.

4.

Ko je danas kroz Lukavac prosao mogao je vidjeti Djavolje kolo .

Kad priroda sa zagadjivacima kolo zaigra – ili kad biznismeni sa politicarima kolo zaigraju .

Ako prezivimo ovo danasnje zagadjenje dobro je .

Samo da kisa pocne i sapere ovu sramotu ako obraz ne moze .

27.10.2008.

List na vjetru

Sjedim na proplanku .

Jesen je.

U ruci mi mlin.

Slabo ih vise ko koristi.

Kafa se sad kupuje samljevena.

Drzim ga u supi i volim da cujem zvuk zrna koja pucketaju.

Zvuk koji me vraca u djetinstvo ..................................................................................................................................

 

Kao mali spavao sam sa roditeljima .

Spavali smo u dnevnom boravku koji je bio povezan sa kuhinjom – nisom.

Ta prostorija je bila kuca.

Kuca kao kuca je bila velika i prostrana sa vise soba koje su mi sluzile najvise za igru zmire ili veliki hodnik u kome smo se igrali fudbala kad bi neko dosao na sijelo.

Ali taj dnevni boravak sa nisom bio je kuca.

Otac je na posao isao rano.

Za mene u djetinjstvu veoma rano a kasnije kad sam poceo vozariti isli smo zajedno i to ranjenje prati me jos uvjek u zivotu .

Sjecam se kao kroz maglu upaljene sijalice u nisi – bez lustera  - i onog zvuka mlina ,mlina koj je bio stariji od mene ,

kafe sto puca pod njegovim malim zrvnjem  .

Skupio bih se pod jorganom i cekao da zamirise topla kafa pa opet utonuo u djecije lijepe snove .

Prvi fildzan tog napitka koji je pomirio mnoge , koji je razgovorio namrgođene , koji je udruzio suprotne , popio sam kad jos nisam znao ni izgovoriti sva slova abecede.

Djed ,ljudina ipo kojeg odavno odavno vec nema a sa kojim jos razgovaram doduse u mislima , tresnuo je o isparanu tacnu fildzan pred mene.

- Dede popi-

-Narasce mi rep djede-

Samo se nasmijao.

-Popi ti sa djedom ,de Medina naspi mu-

Djedova je bila uvijek zadnja i na nju dok je bio ziv nikad niko nije imao prigovora .

Fildzan ,koji mi je izgledao kao najveca zgrada svijeta i koji me uveo u svijet odraslih ,sa zelenim sarama po sebi i zlatnim mjesecom i zvijezdom koji sam mogao jos dugo ugledati dno jer su mi ljevali tanku sa vise mlijeka.

A ja sam se osjecao odraslim . Mogao sam da slusam njihove price , da budem u zacaranom krugu zivota .

 

 

Sjedim i sjecam se svega toga dok oko mene pada jesenje lisce .

Lisce raznih boja .

Boja koje samo jesen moze da nacrta i oboji .

 

 

Isto lisce da jos kao mali gledao sam u polusnu zavaljen na kola otave, mirisnije od cijele police cajeva na rafi samoposluge ,  koja su kao od sale vukli volovi .

Djed je uvijek imao najbolje volove u selu sve do nezgode kada mi se jedna od tih misicavih grdosija igrom slucaja nasla na noznom stopalu .

Prebolio je djed stopala al volove nikad .

Ehhhhh-znao je uzdahnuti-kakav je moj Mrkonja bio-

Ko da o najboljem drugu govori .

Jedne jeseni otkinuo se list sa naseg porodicnog stabla .Najcisci list il mozda cijela grana .

Ostalo je drvo nekako tuzno ogoljeno .

Preselio je djed .

Svi su ga zvali djed i jos uvijek nisam o njemu cuo ruznu rijec .

Ratna jesen prosarana istim ovim bojama koje mi tad bile jos tuznije .

U djedovoj kuci cijela famelija – ispijena ratna lica- oci koje ne odaju tugu jer rat je a u ratu kad neko umre od starosti i ne lezeci na postelji bilo je nesto uzviseno a Bogami i rijetko .

Familija se skupila u kuci – sjedi se na podu .

Djedov krevet prazan a u mojoj dusi praznina veca od tog kreveta veca od kuce.

Svi sute samo se cuje krckanje mlina i pucketanje zaspa kahve sto ga neko doturi ni sam ne znajuci kako ga sacuvao.  Pucketanje kahve pod  zrvnjom mlina.

 

List mi se vrti u ruci .

 

Isti takav vrtio sam pred rat na autobuskoj stanici kod crvenih sedam vracajuci se sa fakulteta.

Mozda tad na stanici sa tim listom koji je kliznuo iz ruke ponesen vjetrom postao sam covjek.

Odrastao sam i svatio da je zivot list koji se igra na vjetru snazan i cuvan u pupoljku zilav dok je zelen.

Lijepih boja ali krhak u jesen a u zimu ce otpasti ako vec nije prije.

-Heej cupavi sta si  se zamislio?-

-Kako prodje na vjezbi?-

-Hocemo li na kafu?

Glas me vraca u stvarnost na autobusku u prohladno tuzlansko jesenje vece.

-Naravno da hocemo-

Stiscem joj ruke i grijem poljupcima promrzle usne .

Ubrzo nas je rastavio rat .

Ostala je u Tuzli a kasnije su je zanijela svjetla velikoga grada , zaslijepila i zavarala.

 

Stavljam cadjavu serpu na ognjiste . Crne cadjave sare posjetise me na rat .

 

Rat je dosao u nase selo.........

Jedno jesenje jutro morali smo da bjezimo.

Uvijek samo se pripremali za taj trenutak  a kad je dosao bili smo tako izgubljeni .

Dan prije bombardovali su avioni i artiljerija .

Cijeli dan smo proveli u kuci .

Onda ujutro projurilo je par sarenih spodoba crnih u licu sa neurednom civilno vojnom uniformom.

-Probili su liniju-

-Ulaze-

Brzo se pronijelo od basce do basce.

-Bjezimo , povlacenje-

-Ako hoces evo ti puska j,,te puska-

Mati u mojoj trenerci ja u ocevim cipelama.

Torba sa dva keksa i konzervom je bilo sve sto smo ponijeli.

-Izvukli ste zivu glavu – tiho kroz nos rece tetka kojoj smo stigli pred vece poslije dugog pjesacenja.

Tjeskoba u kuci tjerala me napolje .

U daljini preko brda dizali su se gusti  dimni stubovi.

Dizali su u nebo nasu proslost nase uspomene.

 

Vec davno zadnje zrno iscurilo je kroz zrvanj mlina ali ruka i dalje okrece meljac prebiruci po oknu uspomena .

 

 

Na ovom istom mjestu stajao je jos golobradi mladic i gledao pusto selo na nicijij zemlji.

Napusteno od preplasenih stanovnika a nezanimljivo  za bradonje koje odose u drugom smijeru.

Lomile su se u meni tada uspomene , srah i bosanski inat.

Pojurio sam stazom na ivici sume ni sam ne znajuci u kakvu neizvjesnost idem . Spustio se prema kucama.

Sve pusto . Pokoja zivotinja vec pomalo podivljala gledala me preplaseno trazeci utociste u sjenci vocnjaka.

Nigdje nikog . Srce je udaralo . Leprsalo kao list . Dovoljan je bio samo blazi vjetric na mom vratu iskocilo bi – otkinulo se.

Dosao sam do kuce . Ulazim kroz otvoren prozor spajza.

Kuca pusta . Jeziva .

Razgledam . Znam da se brzo moram vratiti jer uskoro ce noc.

Sta ponijeti od uspomena za neizvjesno buduce sutra  koje ko zna kakvo ce biti.

Otvaram po ormarima . Dodirujem stvari . Prisjecam se.

To su ipak samo stvari .

Otvaram kuhinju .

Uzimam stari mlin .

Odlazim oprastajuci se od kucnog ognjista ,momkovanja .

Sa mlinom u ruci odlazim u rat , u uzas , lomatajuci se bosanskim brdima al ne zaboravljajuci ognjiste , mlin i onaj suhi list na drvetu sto treperi i neda se vjetru vremena.

 

Voda vri .

                           Klobuce .

                                                           Pjenusa.

 

Vrilo je i one 95 u sumama nadomak Srebrenice.

Sjedimo okruzeni gljivama  u sjenci starih bukvi.

Gledamo sijenke koje promicu i izvlace se iz pakla odlazeci .

                                          Odlazeci .........

                                                                 Odlazeci ...............

Ruka u dzepu na nozi napipa nekakav zamotuljak  .

Kafa . Mali zasap koji je ostao ko zna od kada .

Konzerva nareska odjednom se pretvori u sarenu dzezvu sa Bascarsije , mala pastetica u Lutvin fildzan sa travnickih Plavih voda  i u hladu stoljetne bukve na ivici pakla zamirisa kahva .

Zamirisa

               na jad ,

                            cemer

                                           i odlazak .

 

I evo zamirisa ponovo na brdu iznad sela.

Zadrhta ruka sa dzezvom . Zaljulja se pjena , a prostor paru fildzana nacinise  dva mala fildzana koji tresnuse o izgrebanu tacnu .

 

Otkide se list sa krosnje iznad stola i lagano , zadrzavajuci se sto duze u zraku pade na polupraznu dzezvu kafe .

Kafe boje jesenjeg lista .

 

 

 

 

 

 

                                                                                                                                             Zmaj

24.10.2008.

Sat

U nasem gradu osvanuo je sat .

Lijep sjajan .

Na cetri strane svijeta .

Jos i poklon .

Znaju Lukavcani doduse koliko je sati .

Znaju da im je pet do 12.

Da ih potusise fabrike , da ih udavise krediti .

Hvala njima za sat ali su gradjani trazili mjerac kvalitete zraka .

Trazili ga i trazice ga sve dok nacelnik ne popusti gradjanima a ne lobijima ovih velikih fabrika , il dok  i on ko vecina nas ne postane redovni posjetilac plucnog odjela doma zdravlja .

Eto sad nam je lakse , sledeci put kad budemo trazili mjerac zraka i cisci zrak sastacemo se kod sata u 12 i petnaest jer u Lukavcu sto se tice ekologije to je tacno vrijeme .

Ma to ti je ko u onoj prici trazis komad hljeba a dobijes otvarac .

Pa sto otvarac ?Ako ti ko uz komad hljeba koji trazis da i kakvu konzervu da je mozes otvoriti !

23.10.2008.

Porez na platu

Porez na platu

 

Od  01.01.2009 u BiH se uvodi novi nacin oporezivanja place ili ti Licnih dohodaka !

U cemu su izmjene?

Za sve Vas koji hocete u jednoj recenici skontati sve kilometarske izmjene one glase ovako:

.

.

.

.

 

Ko dobiva malo ili ti nista drzava nece ni uzimati nista (Pa od cega ce uzimati?) . Za one malobrojne koji deru i radnike i drzavu od ono puno drzava ce uzimati malo ili ti nesto.

Pa kako to .

Tako.

Kako ce drzava sjeci ruku na kojoj sjedi .

Cini mi se da poslovica ne ide tako i da se na ruci sjedi da bi u psihi oduzeli pripadnost nase nam ruke.

Sve u sevmu drzava uzima za svoje sluzbenike najveci dio kolaca  a samo ce svjecice sa kolaca potrosene i polovicne vratiti u kuhinju.

 

Ma sta nas briga (nas vecine) nama je bolje nama nece uzimati nista pa ne moramo imati ni otrnulu ruku jer imamo zabavu za sirotinju (imamo i skim i scim ) pa bar u zdrav mozak.

22.10.2008.

Odlazi cirkus

Odlazi cirkus ...........
Neki dan bio vaser u Puracicu. Namjerno nisam pisao o toj jedinoj kulturnoj manifestaciji na podrucju nase opstine ove godine . Nema se mnogo sta ni pisati . Ni vaseri nisu vise sto su nekad bili.

Nema vise iznenadjenja u sreckama , halva se moze kupiti u svakoj trgovini , pletene stope vise niko i ne nosi a neki dan kona mi se umal sva ne sprzi kad je podigla zemljeni lonac sa vasera pun kljucalog graha . Lonac je doduse podigla al je dno ostalo na sporetu . Sreca karate potezom spasila je noge od sigurnih opekotina visokog stepena . I tako vaser prepun sve djaba , jeftinoca , ovdje njjeftinije bio i proso . Nista bolje , ljepse niti uredjenije nece biti u Puiracicu poslije vasera . Puracani ce ono malo parica sto su zaradili kroz „gujcu“ procerat i cekaj do sledece godine i sledeceg vasera. Steta tradicije od 134 godine . Prijatno me iznenadio radni kolega koji mi je treci dan vasera na sto donio na tacni „bosansku kahvu“ cetvrt pekarske lepine , krisku halve i „macak“ bijelog grozdja . Eto na toj tacni zasjao je ovogodisnji vaser i bilo mi je laksa sva ona guzva , maltretiranje na putu , smece i buka . Sve je opravdala ta tacna i malo paznje stanovnika Puracica . Neka nama naseg vasera samo da nije to jedini „kulturni „ godisnji dogadjaj na cijeloj opstini . Asife hvala !

22.10.2008.

Odlazi nam raja

 U Lukavcu ce na svakog Lukavcana biti cetri „Iracanke“ a brice i muski frizeri vec su zatvorili radnje jer gotovo nema brade niti muskog uha u Lukavcu .

Odlazi nam raja
Odlazi nam raja
Odlazi nam raja
Nestaju polako kud' i kam'

Vec deset godina u Iraku pitaju da li je Lukavac glavni grad BiH ? Vec dugo Lukavac je grad sa najvise zaposlenih u Americkim firmama koje posluju u Iraku . Slijegalo se na konta zaposlenih dolara i dolara , trosili se dolari po Lukavcu nemilice . Neki su dovoljno zaradili pa se vratili , neki su potrosili pa ponovo za Irak otisli a najvise je onih cije zene nose epitet „Iracanke“ i svoje ugradjene silikonske atribute sa ponosom gradom jos uvijek nose . Nikad vise audija , mercedesa , bmw-ova i harlija na Lukavackim ulicama nije bilo. Zasto ovo pisem . Pa ovih dana niodkud pojavila se ekipa koja vrbuje nove Lukavcane za rad u Iraku . Puko je kilometarski red , ceka se , spremaju se i oni koji su prije oklijevali . Doduse vise niti je dolar onako visoko kao prije deset godina niti je placa u Amera kao prije ali opet bolje je nego i u jednog ovdasnjeg privatnog gulikoze . Ne moze se vise govoriti ni o sigurnosti rada i onoj recenici „Niko se u sanduku nije vratio“ jer vratio se u sanduku jedan sugradjan ali ljubav prema novcu nadajacace i taj faktor . Onio sto vrijeme provode po ljetnim bastama lukavackih kafica odmah su izracunali: Na jednog Lukavcana doci ce cetri „Iracanke“ . Neznam niti me puno dotice ta racunica a da raja odlazi vala odlazi i stvarno se brijacnice zatvaraju a pedikeri , manikeri i solariji otvaraju ........

Bio sam sa drugom
Bila si i ti
Ja pojma nisam imao
I njega digla si

Bio sam sa drugom
I dalje smije se
Po kosi posut suzama
Zivot odvaljuje

Ako odem draga
Ni popa ni hodzu
Neka meni samo
Stari prijatelji dodu

Ako odem draga
Ne krivim ja tebe
Zelim da se samo malo
Odmorim od sebe

 

Odlazi nam raja

Odlazi nam raja

Odlazi nam raja


Nestaju polako kud' i kam
'


21.10.2008.

Voljeni grade moj

Kako mi sinoc rece komsija , u nasem gradu ljudi se dijele na dvije sorte , one koji su na listama na svakim izborima i one koji su politicki neaktivni .

Pa ko pobjedjuje , pitam ga ja .

E pobjeduju oni treci . Pa koji sad treci pa rekao si da ih ima dvije vrste .

E ti treci su ti oni koji ni sa digitronom ne znaju sabrati dva broja a da jedan ne „maznu“ zajedno sa digitronom.

Zasto smo ovakvo glasacko tijelo , zar nas trebaju zastupati izbacivaci , propale gazde „javnih kuca“ ili ljudi koji su od 1964 u vijecu samo svake godine drugi dres obuku .

Kad ce u gradu nesto krenuti .

Kad ce neko progovoriti o ovom zagadjenju koje nas „potusi“ i koje je vec od nas napravilo ubjedljivo najbolesniji plucni grad u TK (statisticki provjereno kod dr Mensura-Kiketa na pulmologiji Gradine).

Svaki drugi stanovnik mladji od 15 godina ima bronhitis i karton kod doktora Fude .

Napravili nam parkove – jesu doduse ali ne nama vec ovoj omladini „gilipterima „ da ih ne nazovem gorim imenom .

Njima idol osoba sto nebi ni za varioca u EMŠC zavrsila „na guzove“. Parkovi nam puni omladine sa litrom vina il „Guzlom –pivom“pa sve pjevaju pjesme od istocnih idola sto se „keze“ sa plakata za objavu kulturnih dogadjaja u nasem gradu .

A sport – e to je tek posebna prica . Od sporta imamo seoske klubove puno bolje plasirane nego gradski . Kaze transfer igraca iz gradskog kluba u zadnje selo na opstini – valjda nema ko da Saravu cuva na stadionu il se boje da ce mjestani na selu uzorati stadion a u gradu il nema pluga il nema onog sto ore al zato ima djubreta pa se bar moze dobr opdjubrit .

A jos kad taj isti traktorista sjede na dva tocka – e tad je tek kulturna prestava u gradu .

Pa ti on lijepo odrzi cjelovecernji koncert u A-uspuh duru.

A policija (to su vam one loptice od 150 kila sto se valjaju gradom od kafane do kafane od kladionice do restorana) policija nam nije za bolje ni placena – ali bar bi mogla da pripazi na ove male skolarce sto trebaju do skole proci sest po zivot opasnih raskrsnica i jedan semafor iz filma strave i uzasa.

Dok drugi gradovi imaju sinhronizaciju svih semafora pa nekakav zeleni val u nasem gradu i ovaj jedan nije sinhronizovan pa kad se upali crveno svima se upalilo a kad se upali zeleno opet svima a jos usred semafora imamo kiosk u koj se face zaustave da kupe novine pa blokiraju cijelu raskrsnicu (dobro je bar su zatvorili parking usred raskrsnice – mislim da je bio jedinstven na ovoj jadnoj planeti – i ona mora trpit svakakve gradove). Ko ga projektova dabogda mu djenazu vako projektovali – ma nevalja mi kletva nosace ga dzenaza godinu ukrug a nije dzenaza kriva . Jadan vjerski lider mogo bi se oznojit (necu njega ovaj put) .

I tako dosla je jesen u nas mali grad , donijela melanholiju , parove sto se promrzli drze za rukice , puno graje , biciklista , setaca , puno svjezijeg cisceg zraka (ops ovo bih rado slago da je istina al nije)

Spavaj mirno grade glasacko tijelo bez sive mase te cuva .

 

16.10.2008.

Ako Vam kapa , neka kapa (Mom gradu nezvanicno)

Curila je cesma i prije a taj dan bas ga je nervirala .

Zena na poslu . Kod kuce dosadno.  Odluci da popravi tu dosadnu cesmu.

Ispocetka je posao "isao" al kasnije nikako. Iznerviran pozove majstora , a ovaj ko da je samo poziv cekao stvori se u stanu za minutu .

Gurnu glavu u sudoperu i "prioni za posao".

"Majstore moze li jedna piva ?" "Naravno , da moze uvijek!"

I dok je on sisao u prodavnicu po "hladnu pivu" dođe zena sa posla i vidi covjek sa glavom u sudoperi . Misleci da je to njen covjek pljesne ga malo po sraznjici "onako usput"

Majstor misleci da je to on i da je "nedaj boze nastran" trgne se udari glavom o sifon i onesvjesti se .

Viđe zena sta je uradila pa pozva hitnu .

Hitna natovari majstora na nosila i na stepenistu da bi uzela podatke upita zenu sta se desilo.

Ona isprica sve kako je bilo , medicinare uhvati smijeh , ispadne majstor iz nosila i slomi ruku i nogu onako onesvjesten .

P.S.

Ako Vam kapa , neka kapa . Bolje i to nego da koga ubijete .....
15.10.2008.

Slobodan pad (Mom gradu nezvanicno)

Dosao jedan  kuci al malo predozirao .

Otvorila mu zena , a kuca ogromna na tri sprata . Nezavrsena jos joj samo ograde na balkonima falile .

Legao on sam u sobu da se rahat  naspava. U neko doba noci ustao , krenuo u WC i umjesto u hodnik izađe na balkon i sa balkona padne.

Posto je pod balkonom bila ziva ogradica ublazi mu pad pa osim ogrebotina ne bude mu nista .

Dođe do ulaznih vrata onako u pidzami i pozvoni.

Probudi se zena sva prestrasena , jer ko ce zvoniti u to doba i ne otvarajuci upita ko je.

"Ma ja sam ba tvoj muz" , odgovori letac .

Al zena ni da cuje , "ma kakav moj muz , moj muz eno ga spava u krevetu , nego ako se ne okanis zvacu miliciju"

Ubjedivali se oni podugo , zena morala ici da cojka probudi i tek kad je vidjela sta je zaista bilo tek tada ga pusti u kucu.

P.S.

"Pad bez posljedica moguc je samo sa vlastitog balkona , a sa tuđeg ko zna ...."
14.10.2008.

Voz(Mom gradu nezvanicno)

Onomad dok su "vozovi vozili" zivio jedan odmah kod stanice.

Svako jutro je opet trcao na voz.

Jedno jutro ne stigavsi ni cipele obuci , onako u carapama , sa cipelama u ruci

potrca.

Vrata na vozu su bila otvorena , ali i ona suprotna , pa kako skoci oklizne mu se i ispadne na drugu stranu i padne u neko grmlje.

Kad se probudio nigdje voza al ne moze da se sjeti "sto mu je glava toliko teska" i "jel poso il je doso" , jel se negdje to zapio  ili je ..........

Naisao postar a nas ti junak "ko iz topa" sa cipelama u ruci  pita :

" Drug , drug viđel ti ko mene odalami ?'"

p.s.

Vozova nema a opet ponekad idemo kuci sa cipelama u ruci ne znajuci

 "Ko  nas to odalami ?" ......................
09.10.2008.

Lafina (Mom gradu nezvanicno)

Svaki grad ima zgradu sa najviše lafine i najviše ispijenih kahva u toku radnog vremena , tako i naš grad.

Došao pred tu zgradu jedan a znamo ga svi.

A rat je bio i nije se baš imalo.

Pogleda on u nebo . Uzvikne koliko ga grlo služi:"Bože , O Bože , da mi je bar deset maraka , 10 DM (priznajte ipak je skroman čovo)

Čuli to ove kahvopije pa se jedan sažali , a imali su oni u ratu i kahve , i cigara i para ..........

pa baci kroz prozor gvozdenu petomarku (5 DM).

Zvekne ona od majčicu zemlju. sage se onaj čovica , pogleda , ponovo diže glavu i reče : " E moj bože ne šalji preko ove zgrade veliku proviziju uzimaju"

p.s.

"Bio rat , bio čovo, ostala "zgrada lafine i kahva" al se provizija nije promijenila........."
08.10.2008.

Ni po babi ni po stricevima (Mom gradu nezvanicno)

U našem gradu završilo dijete osnovnu.

Al dijete nije bilo baš neki đak , a da stvar bude gora želja mu je bila da upiše srednju medicinsku.

Ode njegov babo svom jaranu (a jaran jak ko zemlja ) i zamoli ga da dijete upiše u tu medicinsku.

Jaran nazove "ministra" i kaže taj i taj ima da bude upisan ..... "Ministar" obeća i završena stvar.

Otišlo dijete u školu al nema ga ni na jednom spisku , ni u jednom razredu.

Rasplače se , nazove babu , babo jarana , jaran ministra , a ministar se kune da je dijete upisao.

Drži ne daj traži po spiskovima i nađu .....

Al umjesto u srednju medicinsku dijete upisali na medicinski fakultet.

P.S.

Koliko nam doktori studiraju bi će taman godina kad završi .

osim ako babo ne nazove jarana .....................
07.10.2008.

Lovac na jelene

Sinoc po „tisuciti“ put gledam film Lovac na Jelene sa Robertom De Nirom i Meryl Streep

Film sam svaki put dozivljavao drukcije , gledao drugim ocima , bio u drugom zivotnom dobu , zivio u drugim drustvenim okolnostima .

Sinocna premijera „“tisucite“ reprize kao i bilo koja prijasnja me odusevila .

Dva jarana pucaju sebi u glavu izigravajuci heroje dok ih djevojka ceka kod kuce nadajuci se boljoj buducnosti .

Ma nisu toliko ni bitna ta tri metka u bubnju pistolja , ni zaboravljeni heroj na kraju ulice malog gradica , ni ubjedjenost gradjana da se heroj borio za „njihovu stvar“ , bitno je da taj isti heroj odlazi u planine , na cist zrak , u nedirnutu prirodu i tu nemilice proganja jelena da bi mu plemenito podario zivot . Jer dobro je biti plemenit pa ne napraviti kobasice od tog jelena , ili od rogova cviluk za sajkacu , mozda od koze sedzadu ili sahovsku plocu a od kostiju sahovske figure ili samo provjeriti cisto iz radoznalosti je li i on ima crvenu krv.

Lako je tako biti human , cuvati prirodu , kasnije se vratiti u grad i hvaliti svojom velicinom i vitestvom jer postedio si zivot jelenu .

 

A jelen , ma ko jelena sta pita (otrcane fraze , malo trave i eto podareni zivot)

 

A jelen samo ceka da se kapija otskrine pa da velikim skokovima ode u drugu sumu gdje zivotinje cuva zakon i gdje je biti jelen vrlina a ne proklestvo.

 

U tim sumama doduse ne pustaju suzu gledajuci prijasnje filmske hitove  mastajuci o boljem sutra .


Stariji postovi

U Zmajevom gnijezdu

Linkovi Lukavackih stranica :

Prognoze vremena za Lukavac i okolinu :

Da se ko ne bi ljutio od sad pa na dalje i u buduce FAVORITI ce biti prazni jer svi Vi koji ste bili na ovom blogu ste moji favoriti
................................
....................

Brojač posjeta : nebitan podatak
SVEGA ĆE BITI,SAMO NAS NEĆE..TREBA ČOJ'K OSTAT'